Tomislav Šovagović, rodom Dalmatinac, a srcem još i Slavonac, predstavio je svoj prvijenac, zbirku od gotovo stotinu kratkih priča „Rudnik čvaraka", u Gradskoj knjižnici Vukovar.

Ovaj događaj je otvorila ravnateljica Gradske knjižnice Vukovar Vlatka Surma Szabo, a predstavljanju je nazočila i zamjenica gradonačelnika Danijela Stanković.

Svojim pričama on klizi iz jedne epizode sjećanja u drugu, iz jedne teme u drugu, nižući tako priču glatko poput rječice koja nesmetano teče, dizanog tijesta koje svakim stiskom prave slavonske domaćice postaje sve mekše ili pak djeluje poput nizanja nepreglednih slavonskih polja koja se pretapaju jedna preko drugih dočaravajući veličinu i snagu slavonske ravnice, premda s druge strane svako polje ima svoju među, a tako i priče imaju svoj početak i kraj, ni prerano ni prekasno. Pisane su jednostavnim jezikom, bez pretjeranih i bespotrebnih dugih opisa, kratkim rečenicama u kojima nema suvišnih riječi, nego se nižu kratki dijalozi i dinamični prikazi zbog kojih gotovo da možemo vidjeti, namirisati pa čak i okusiti to vrijeme, ljude i događaje o kojima Šovagović piše.

Čitajući priče duhovitih naziva: Sezame, spakiraj se!, ŠABESO, Siklos u salonitnom ritu, Sokak nevinih trudnica, Proljevi nježnosti, Dan prije ulaska u Europsku uniju, Kada su statisti glave obitelji, Čovjek kojeg je ugrizla žaba, predstavljači su izmamili i osmijeh i suze i pokoji duboki uzdah prisutnih, jer ovih, nešto više od 300 stranica, čitaju se u dahu upravo zbog iznimne duhovitosti koja ne opterećuje čitatelja, nego ga poput vremeplova vrati u ono vrijeme koje je većini nas zapravo jako poznato. Svatko je u djetinjstvu prošao neku od faza samoljepivih sličica, gaziranih sokova čudnog i ne baš sigurnog podrijetla, ogromnih zukaretina koje nam dosađuju dok pokušavamo uživati u tek ispečenim gužvarama, sjetimo se odlazaka rodbini na selo kada se nismo mogli naviknuti na te divne seoske miomirise stalno pokušavajući udahnuti taj „svježi seoski zrak koji je tako dobar za zdravlje"... ili se pak prisjetimo povrataka kućama s gepecima punim koječega...

Ova zbirka priča je oda Slavoniji, Slavoncima i slavonskom životu i to kroz oči dalmatinskog dječaka koji i u svojoj odrasloj dobi jednako, ako čak ne i više, osjeća tu snagu svega vezanog uz djetinjstvo kao i snagu obitelji koja je bila i ostala glavni oslonac i izvor najljepših osjećaja. Kroz priče se upoznajemo s djedom Šamukom, baba Evom, stričevima Čileom i Franjom te ostalim akterima ove slavonske sage. Fabijan Šovagović, brat Tomislavovog djeda, ima u knjizi posebno mjesto. Čak i u dijelovima gdje se on uopće ne spominje, osjeti se prisutnost njegove veličine kao i onoga što je učinio za rodno selo i ljude. Zbog toga je ova knjiga posveta i njemu.

Kako smo i obećali, ova slavonska fešta nije prošla bez tamburaša, koji su pjesmom povezali Dalmaciju i Slavoniju te tako još dodatno ganuli srca svih prisutnih, nakon što je autor to učinio svojim sjećanjem na grad heroj u priči Razglednice predratnih pozdrava.

Šećer ipak nije bio na kraju, ali zato čvarci, kruh, mast i paprika jesu, a ovo ugodno druženje zabilježeno je okom kamere Osječke televizije dok će priča o vukovarskoj slavonskoj fešti knjige naći svoje mjesto čak i u Glasu Koncila.

Kako bi tete Zdenka i Tonka, prodavačice iz Ladimirevačke trgovine, rekle: "Hvala vam lijepa i dođite nam opet...".

Više na našoj web stranici: www.gkvu.hr

{gallery}2012/05/14/07{/gallery}