{gallery}2016/12/12/02{/gallery} Vrijeme je Došašča. Vrijeme je to duhovnog promišljanja i naše duševne inventure ali i vrijeme radosne nade! Razlog je to što vukovarski Gimnazijalci već tradicionalno u ove dane organiziraju i sudjeluju u malonogometnom turniru humanitarnog karaktera. U protekle tri godine sva prikupljena sredstva od turnira donirali su: Domu za nezbrinutu djecu ,,Sv.Ana'' - Vinkovci, socijalnoj samoposluzi u Vukovaru i udruzi ,,Sv. Vinko'' iz Vukovara.

Ove godine odlučili su prikupljena sredstva od kotizacija, ulaznica, prodanih majci i kolača usmjeriti za obnovu i konzervaciju simbola snage, ponosa i prkosa grada Vukovara – vukovarskog vodotornja. I ne, nisu to kamene, metalne konstrukcije, zidovi...Sa svojim ranama svjedok je on tromjesečne opsade hrvatskog grada na Dunavu, opomena na ratne strahote 1991. godine ali i poruka snage, zajedništva i radosne nade za budućnost grada i svih svojih stanovnika. Jer kao je rekao Siniša Glavašević: „Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se." I Gimnazijalci su se pridružili, a sa njima i njihovi nastavnici, roditelji, prijatelji, poznanici i građani grada Vukovara. Na poziv organizatora turnira, učenika 4.b razreda jezične Gimnazije i ravnatelja Davora Šijanovića, na sudjelovanje u turniru prijavili su se i učenici Ekonomske i Tehničke škole Nikole Tesle, učenici Strukovne i Srednje škole Ilok, ekipa Caffe bar „The Best" Vukovar te klub HNK Vukovar 1991. Na turniru su sudjelovale i tri momčadi profesora.

Ovakva povezanost i zajedništvo vukovarske mladosti slika je koja budi međusobno poštovanje i vjerovanje. Svaki čovjek pripada narodu a narod kad je povezan ima moć i snagu da pokrene promjene uz duh pravde i dušu vjere.
Jedan dan nije bio dovoljan kako bi sve ekipe zaigrale na terenu OŠ Dragutina Tadijanovića. Prijavilo se 29 ekipa (čak 8 ženskih) i iz tog razloga, malonogometni turnir trajao je u svojoj punoj snazi cijeli vikend, subotu 10.12. i nedjelju 11.12.2016. Svečanost otvaranja turnira u ime gradonačelnika grada Vukovara Ivana Penave i svoje osobno ime uveličao je viši stručni suradnik za sport i branitelje, također donedavni profesor u Gimnaziji Vukovar, Dado Marković. Kotizacija po jednoj ekipi iznosila je 80 kuna, a igralo se po sistemu 4+1 (max 8 igrača po ekipi). Za prijavu ekipa bio je zadužen organizacijski odbor u sastavu: Marko Kosor, Jan Szabo, Hana Jakovac, Ana Tomić, Darijo Sebeledi, Ognjen Vujović i Davor Šijanović. Brojni posjetitelji podržali su ovu inicijativu; svojim dolaskom, kupovinom ulaznica, slastica i prigodnih majci uveličali su samo događanje i dokazali da neslomljivi vukovarski Vodotoranj zaista predstavlja simbol hrvatskog zajedništva. „Gol za Vodotoranj" slogan je malonogometnog turnira i nije pretjerano reći da ovakvim akcijama, vukovarska mladost čuvajući svoju prošlost gradi svoju budućnost. U pozadini ovog glavnog događanja, provedeno je nekoliko aktivnosti i u samom prostoru škole. Tako se od proljeća prikupljao stari papir i dobrovoljni prilog koji su učenici mogli ubacivati u kutiju smještenu u predvorju škole. Sva prikupljena sredstva iz ovih aktivnosti, dodana su sredstvima dobivenim iz organizacije malonogometnog turnira. Gimnazija Vukovar pridružuje se popisu donatora i na donacijski račun bit će uplaćen iznos od 8.000,00 kn.

Iako se može reći da su pobjednici malonogometnog turnira svi sudionici ovog događanja, ipak najbolja ekipa koja je ponijela titulu pobjednika i zaslužene medalje u muškoj konkurenciji je momčad Tehničke škole (u sastavu: Đilas, Vučković, Cvijanović, Gašparovski, Mikloš i Kosić) dok su prvo mjesto u ženskoj konkurenciji osvojile djevojke 4b razreda Gimnazije Vukovar (u sastavu: Sara Demirović, Marta Kurmajić, Kristina Gelo, Ivana Adžaga, Hanna Jakovac i Marija Hardi). Na kraju samoga turnira, medalje najboljima uručila je pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Ana Živanović.

Gol za vodotoranj samo je jedna od mnogih priča koje dokazuju da nije upitna budućnost herojskog hrvatskog grada, a nama Gimnazijalcima iznimna je čast, što ćemo kroz ovu skromnu donaciju ugraditi i dio sebe u obnovu Vodotornja i čuvajući prošlost graditi svjetliju budućnost!