Pjesme

Dragi Vukovaru,

u tebi je divna park šuma

iz koje se čuje dječja buka.

U tebi su Dunav i Vuka,

štite nas kao velika roditeljska ruka.

U tebi je vodotoranj

koji već mnogo je proživio

i zato na njega svi ponosni smo.

Što više gledam u Te

To si mi sve ljepši i draži.

 

Mihael Tadić, 3.a (OŠ Nikole Andrića)

 

Dragi moj Vukovaru,

toliko si lijep,

baš kao da sam pomirisao

najljepši cvijet.

Kad vidim kako

kroz grad teče Vuka,

pomislim kako te u prošlosti

pratila velika muka.

Danas je svu tu tugu

odnio moćni Dunav,

stvorio novo lice svima nama

gdje najviše prevladava ljubav.

 

Davor Padežanin, 3.a (OŠ Nikole Andrića)

 

Voljeni grade,

Voljeni grade,

kad se popnem

na vodotoranj tvoj

prisjetim se tvoje slavne prošlosti.

Voljeni grade,

Voljeni grade,

šetam uz šetnicu tvoju,

dok me grle moji Dunav i Vuka.

Voljeni grade,

Voljeni grade,

volim tvoju vukovarsku luku

gdje brodovi plove, a neki i stoje.

Voljeni grade,

Voljeni grade,

volim Ja tebe i…

nadam se da ćeš tako

lijep i čaroban

ostat za mene.

 

Ema Županović, 3.a (OŠ Nikole Andrića)

 

 

Vukovare, grade moj

ležiš na dvije seke

moćnoj Vuki i čudesnom Dunavu.

Koliko te god

gledam, gledam i gledam

sve si ljepši i ljepši.

Grade moj,

Grade moj,

lijep si kao

život moj.

Najponosniji i najljepši

dio tvoj,

vodotoranj je naš

s očima koje svijetle

za sve nas.

O Grade moj, Grade moj.

 

Lucija Buljan, 3.a (OŠ Nikole Andrića)

 

Moj prelijepi grade,

ti si moja ljubav,

ti si moja sreća,

ti si moje sve na svijetu.

Bez tebe ne bih mogla živjeti,

Bez tebe ne bih mogla disati,

Bez tebe se ne bih mogla smijati.

Lijep si kao najljepši cvijet,

Za mene velik si kao cijeli ovaj svijet,

Uvijek ćeš biti moja sigurna luka.

Moj prelijepi Grade,

Moj si najveći dar.

 

Manuela Marić, 3.a (OŠ Nikole Andrića)

 

U Vukovar, duša kaže,
Tamo gdje su mrtve straže
Poginulih suboraca
Razorenog Vukovara

Pitomi grad uz rijeku,
u prošaranoj brežuljcima,
srijemskoj ravnici,
na samoj granici,
napadnut od tuđina,
agresija je u tijeku,
u jeku luđačkog ataka,
zločini i nasilje uzimaju maha,
ostavlja bez riječi i daha
bezumna mržnja divljaka.

Vukovar

Ne dolaze brodovi od Beča i Budima

pratiti zvijezde s Vukova ravnjaka.

Ne pije se više kašasto pivo

iz trupa jarebice dunavskim trskama.

 

Tek Vuka je mirna, ko da nešto skriva,

u tom grotlu tuge i ponosa.

Udaraju i sad snopovi bičeva

po uništenim životima ranjenoga grada.

 

Dunave, izbaci svojom silinom

sve lažne vijence pohlepnih uljeza.

Nek ostanu čiste tvoje dubine,

obale snova i nova svitanja.

 

Svaki plam i žrtva Blagoslov nek siju

ulicama i putevima Vukovara.

Ne zaboravi Utkane u cvijeće i svijeće,

u najdublje pore ponosnoga grada!

Antonija Buljan – Filipović

Blistavo sunce obasjava tvoju ljepotu.

Sjećanja moja ti skrivaš.

Život moj je u tebi.

Nosiš me od rođenja.

Korača gordo Vukovar tminom

K'o neki velik i otmjen čovjek…

Visoka čela prepunog brigom

I svjetlu se nada povrh svega

Brani se dušom, glasom i knjigom,

Jači od bola i mučnih grijeha.