U okviru programa obilježavanja Dana grada Vukovara jučer je u Vukovaru predstavljena knjiga „Hotel Zagorje“ Vukovarke Ivane Simić Bodrožić. Prepoznavši zanimanje za ovu knjigu koju je hrvatska književna kritika ocijenila kao iznimno djelo, ravnateljica Gradske knjižnice Vukovar Antonija Kukuljica obrazložila je zbog čega je prostor knjižnice zamijenjen većim. Sasvim opravdano jer je Ružičkina kuća bila ispunjena posjetiteljima koji su sa smiješkom promatrali Ivanu Simić Bodrožić, mladu književnicu koja je u svome proznom prvijencu na jednostavan način progovorila o (pre)teškim i bolnim temama: rat i Vukovar 1991., Ovčara, gubitak najmilijih, progonstvo… I dok je tekst još bio u rukopisnoj verziji, „Profil International“ prepoznao je vrijednost ove knjige. „Ipak, tako veliko zanimanje i uspjeh koji je knjiga postigla nitko nije predvidio“, rekao je urednik Drago Glamuzina. Istaknuvši iskrenost kao jedno od glavnih obilježja glavne junakinje tijekom njezina odrastanja, Dalibor Jurišić je autoričin način komunikacije s čitateljem u „Hotelu Zagorje“ prepoznao i u istinitoj priči Alenke Mirković Nađ u romanu „91,6 Mhz – glasom protiv topova“, jer se „oba čitaju u dahu“. Naglasivši kako je „Hotel Zagorje“ i roman o obitelji i ljubavi, autorica je pročitala ulomak iz knjige koji još niti na jednom predstavljanju do sada nije pročitala, ulomak o Vukovaru 1991. – o Ovčari i ocu.

Uz sve književno-literarne vrijednosti koje roman posjeduje, njegova je tematika zasigurno razlog velikom zanimanju za knjigu, bilo u Vukovaru, Osijeku ili drugdje u Hrvatskoj i izvan nje. O Domovinskom se ratu i Vukovaru danas (ni)malo piše, a je li sve napisano?

Kako god bilo, ovakvi su nam tekstovi, ovakvi su nam mladi ljudi potrebni kako bismo se prisjetili nama nikada davne 1991. i podsjetili kako je moguće sjediti jedan pokraj drugoga u istome redu u istome gradu.

{gallery}vijesti/2010-05-06/06{/gallery}