Gradonačelnik Grada Vukovara Ivan Penava sastao se sa župnikom župe Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana Zlatkom Rajčevcom. Tema razgovora bila je obnova župne crkve.
Župa u Sotinu spominje se 1335. godine. Poslije oslobođenja od Turaka (1687.) župom u Sotinu upravljaju Franjevci iz Vukovara do 1758. godine. U to vrijeme na mjestu sadašnje crkve Sv. Marije Pomoćnice nalazila se crkva Sv. Vida Mučenika. Po svemu sudeći bila je smještena uz sjeverozapadni zid srednjovjekovne crkve koja je većim dijelom uščuvana u strukturi sadašnjeg objekta. Današnja crkva, tlocrtno srednjovjekovnih proporcija, pregrađena je i barokizirana od 1760. do 1768. godine te je posvećena Blaženoj Djevici Mariji Pomoćnici, čiji se lik od 1739. Godine štovao u posebnoj kapeli u Sotinu. Naime, 1739. Godine Franjevci iz Beograda bježeći pred Osmanlijama donijeli su u Sotin sliku Marije Pomoćnice, rađenu prema slici Luke Cranaha. Barokizirana crkva je kod obnove 1859. godine dobila klasicistički zvonik. U Domovinskom ratu uništeni su zvonik, krovište te strop nad glavnom lađom. Stradala je cijela unutrašnjost, kao i glavni oltar, koji je, u vrijeme izgradnje, smatran najljepšim u Slavoniji. Slika Marije Pomoćnice na sreću je spašena i danas pobožnici pred njom časte svoju zaštitnicu. Od 2001. godine crkva je revalorizirana. Cijeli sjeverozapadni dio crkve, dio glavnog pročelja i veći dio svetišta u punoj visini je srednjovjekovna gotička struktura crkve građene krajem 15. stoljeća. Kod obnove izvedena je konsolidacija zidova, rekonstrukcija krovišta i klasicističkog zvonika, tlocrtno su prikazane bočne prostorije, a u sakristiji je rekonstruiran bačvasti srednjovjekovni svod i gotički prozor.
Vlč. Rajčevac izrazio je nezadovoljstvo nekvalitetnom obnovom župne crkve i sporom restauracijom centralnog oltara, ali primarna mu je briga prevelika prednost sprovoda nasuprot krštenjima u župi.