Prije polaska na vlakić smo se obuvali, oblačili jakne, šalove i rukavice. Do vlakića smo išli pješice. Šetali smo gradom. Bili smo na klizalištu i gledali kako se drugi kližu. U vlakić smo ulazili jedan po jedan i sjedili smo na stolicama i jedan čovjek je zatvorio vrata. Vlakić ima tri vagona i lokomotivu. Vozač je sjedio u lokomotivi i vozio nas preko mostića. To je drugi mostić preko rijeke Vuke. Iz vlakića smo vidjeli dvorac, rijeku, automobile,slastičarnicu ,trgovine, kazalište, semafor...U vlakiću smo slušali glazbu. To je bilo lijepo i prijalo nam je. Molili smo drugu djecu da naprave tišinu da možemo čuti pjesmu. U vlakiću smo pričali, slušali smo glazbu, gledali smo labudove u vodi blizu Adice. Ta voda je bila Vuka. Tamo gdje je Adica, ima igralište, veliki šator, parkiralište. Tamo je šuma i ima puno drveća. Kada smo se vraćali iz Adice, poželjeli smo se još jednom voziti u vlakiću. Zamišljao sam crno-bijeli vlakić i da će nam biti super, a on je bio plavo-bijeli i bilo je super. Mislio sam da će voziti jako brzo ali nije vozio i bilo je dobro i to.

{gallery}2012/01/12/03{/gallery}